Historija visokih potpetica

214

Ženstvenost, gracioznost, elegancija, seksepilnost – sve su to epiteti koje svaka žena dobije kada ponese par neodoljivih i zavodljivih “must have” štiklica, jer tada se rađa nevjerovatan osjećaj kako smo dovoljno visoke i snažne, spremne i na hod po oblacima.

Preteče cipelica s visokom petom datiraju još iz Starog Egipta 3.500 godina prije nove ere. Bile su to kožne ploče koje su trakam vezivane za noge, poslije su ih nosili zemljoradnici jer su im omogućavale lakši hod po zemlji, dok su u Starom Rimu i Grčkoj glumci nosili cipele s drvenim ili plutanim đonovima različite visine kako bi dočarali društveni status osobe koju su igrali.

U 15. vijeku u Turskoj nastaju tzv. Chopine drvene ili plutane cipele na platformu visine i do 20 cm, zbog čega su se žene kretale uz pomoć štapa ili sluga, a sve to kako ne bi pobjegle iz harema.

Prvi ponosni nosioci štikli bili su muškarci, jer je cipele na petu nosila evropska aristokratija kao statusni simbol. Pete su postajale sve više kako bi se uspješno održala klasna razlika.

Neki stručnjaci govore da su žene počele nositi pete kako bi odisale muškom snagom. Debele pete bile su namijenjene muškarcima, a tanke ženama.

Buduća kraljica Francuske Katarina Mediči na svom vjenčanju s vojvodom od Orleansa 1533. godine prvi put nosila je cipele s potpeticom. S obzirom na to da je bila visoka samo 150 cm, osjećala se nesigurnom, te kako bi zadobila naklonost naroda nosila je potpetice visoke pet cm.

Među ženama od tog trenutka zavladala je prava pomama za potpeticama, a one su postale sinonim za dame iz visokog društva.

Isti problem mučio je i kralja Francuske Luja XIV, koji nije mogao prihvatiti činjenicu da je nizak, te su njegov zaštitni znak postale crvene štikle visoke četiri cm. Baš te cipele nosile su naziv Luj štikle. On je početkom 18. vijeka dozvolio visokom sloju da nosi visoke štikle, ali pod uslovom da ne budu više od njegovih. Ljubavnica kralja Luja XV, madam Pompadur, nosila je štiklice koje nose naziv baš po njenom imenu. Kako bi ispratile tadašnju modu, žene sa dužim stopalima nosile su i do dva broja manje štikle, pa su čak gubile i svijest. Život na štiklama ili visokoj nozi postao je simbol pomodarstva i klasnog statusa.

Pod uticajem francuskog dvora, tokom 17. i 18. vijeka cipele su mijenjale oblik, pojavile su se čizme, a pete su dostizale i do 35 cm. Nakon Francuske buržoaske revolucija, štikle postaju omražene, padaju u zaborav, jer su predstavljale simbol aristokratskog društva.

Napoleon je bio taj koji je apsolutno zabranio nošenje štikli kako bi se pokazala jednakost među ljudima. Zanimljivo je da je u Americi tek polovinom 19. vijeka prihvaćena evropska moda, dok je ženama bilo zabranjeno nošenje visokih potpetica. One koje bi se usudile nositi takve cipele smatrane su vješticama, a prva fabrika štikli otvorena je 1888.

Interesantan podatak je kako se tek oko 1850. godine počela razlikovati lijeva i desna cipela jer su obućari do tada izrađivali, vjerovali ili ne, cipele iste za obje noge.

Sve do polovine 19. vijeka bile su popularne ravne cipelice, kada je na velika vrata opet zakoračilo njeno veličanstvo ŠTIKLA.

Pedesetih godina nastala je najpoznatija štikla na svijetu, koju je dizajnirao Christian Dior u saradnji sa dizajnerom cipela Rogerom Vivierom, neprevaziđena Stiletto cipela, koja u prevodu znači “mali bodež”.

Važno je napomenuti i da su feministikinje bile protiv štikli jer su smatrale da one služe da bi usporile žene i kako bi ih prikazale isključivo kao seksualne objekte.

I još jedan zanimljiv podatak – čuvene crvene štikle iz filma “Čarobnjak iz Oza” koje je nosila Džudi Garland najskuplji su par cipelica na svijetu.