Prerađivači plastike iz Goražda kroz praktičnu nastavu zarađuju džeparce: „Uplatit ću sam sebi vozački ispit“

97

Za mnoge srednjoškolce/ke u Bosni i Hercegovini nezamislivo je da tokom školovanja sami počnu zarađivati svoj džeparac, dok su Asmir Sijerčić i Ena Spahović koji pohađaju prvi razred Srednje stručne školu „Džemal Bijedić“ u Goraždu, smjer prerađivač/ica plastike, dosad zaradili pet mjesečnih džeparaca obavljajući plaćenu praktičnu nastavu u renomiranim lokalnim kompanijama.

Iako su Asmirovi roditelji na početku oklijevali u vezi njegovog izbora zanimanja, on je silno želio da u budućnosti postane prerađivač plastike: „Roditeljima sam rekao da hoću da upišem ovo zanimanje jer mi nakon školovanja daje mogućnost zaposlenja. Na kraju nisu imali ništa protiv“.

Prvih mjesec dana praktični dio nastave obavljao je u radionicama.  Već sljedeći mjesec praktičnu nastavu počeo je obavljati u goraždanskoj kompaniji EBI d.o.o. Goražde, te je za taj mjesec primio svoj prvi džeparac. „Dobro je kada imate džeparac i kad možete otići s prijateljem na kafu. Skupi se tog novca, pogotovo osoba koja zna čuvati kao što sam ja. Planiram od ovog novca što skupljam platiti vozački ispit“, kaže Asmir.

Asmir nam je opisao kako izgleda njegov dan kada praktičnu nastavu obavlja u kompaniji: „Uđemo u firmu i pozdravimo se s radnicima. Mentori nam objasne šta trebamo uraditi, obilaze nas i savjetuju. Nakon 2-3 dana prakse, počeli su nam objašnjavati kako da prebiramo komade plastike, i to sada radimo. Imamo papir na koji evidentiramo šta smo uradili na kraju dana“.

Poručuje drugoj djeci koja sada završavaju osnovne škole da ne podliježu predrasudama da su stručne škole lake: „Zanat kao zanat jako je cijenjen i ima posla“.

I djevojčica Ena je u zanimanju prerađivač/ica plastike prepoznala sebe. No, za razliku od Asmira, ona svoju praktičnu nastavu obavlja u kompaniji „PREVENT COMPONENTS“ d.o.o. Goražde.

„Kada sam prvi put ušla u firmu bio je to ujedno jako fin, ali i čudan osjećaj. Uveli su nas u jednu prostoriju, tu smo obavili razgovor, upoznali smo se i pričali smo kako će izgledati naša praktična nastava. Zatim su nas uveli u tu ogromnu prostoriju – pogon, gdje su ljudi radili. U narednim danima smo dobili mentoricu koja nam sve do danas objašnjava rad u pogonu i upoznaje nas s mašinama“, navodi Ena.

Priča kako je odličan osjećaj zaraditi novac još u svojim prvim danima srednjoškolskog obrazovanja: „Možete sami sebi priuštiti mnogo toga. Izaći s prijateljicama, kupiti odjeću, hranu za školu, a možete i uštedjeti. Imate dosta opcija i to je stvarno divan osjećaj“.

Za školovanje za prerađivača/ice plastike, kaže Ena, treba imati volju, želju i ljubav.

„Upišite ovaj smjer ako želite da se u budućnosti bavite ovim poslom i ako želite da ostanete u BiH – jer ovo zanimanje je perspektivno“, zaključila je.