Danas je Dan Grada Sarajeva: Bez novog gradonačelnika i u kaljuži politikanstva na 6. april

30

Teške su okolnosti u kojima se danas obilježava Dan Grada Sarajeva. Najznačajniji dan u njegovoj višestoljetnoj historiji je dočekao bez novog gradonačelnika i općem stanju kojim većina građana nisu zadovoljni.

Ovaj dan je simbol sarajevskog iskoraka u novo vrijeme nakon ratnog razaranja 1945. godine i početak novog ratnog razaranja 1992. Na ovaj dan grad se oslobodio od nacističkog i fašističkog okupatora, a onda je na taj dan 47 godina kasnije ponovo počela njegova ratna okupacija inspirisana najisključivijim i najdestruktivnijim oblikom nacionalizma.

Sve ono što je postignuto pod imperativom slobode, jednakosti, pravde i multikulturalizma do 1992. je rušeno u tri naredne godine, ali nije srušeno. Sarajevo je preživjelo i živi. Istina, život je daleko od onog kakav su očekivali njegovi stanovnici.

Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, a to je više od 25 godina, grad je djelomično, u nekim aspektima postao dijelom savremenosti. Korupcija, nepotizam, te druga nezakonita i nemoralna djela, loše politike za posljedicu imaju urbicid i krajnje zapostavljenu javnu infrastrukturu, umjetnike i sportiste prepuštene same sebi.

Da je politikantska kaljuža ličnih i stranačkih interesa oblikovala i oblikuje Sarajevo najjasnije se pokazalo prilikom nedavnog (ne)izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika. Zbog takvih politikanata, neovisno čiji stranački dres nose, Sarajevo na njegov najznačajniji dan nema gradonačelnika.

A nekada je ovaj grad imao političare vizonare koji su mu služili, koji se pamte jer građani i danas svjedoče i koriste njihova djela. Jedan takav je bio Emerik Blum, gradonačelnik sa kojim se Sarajevo radikalno nabolje promijenilo.

I onako teško stanje Sarajlijama, ali i stanovnicima ostatka Bosne i Hercegovine dodatno je otežala pandemija koronavirusa. Ali, za nadati se da će tamne dane zamijeniti oni vedriji i ljepši.

“Nema ljepšeg ljeta od sarajevskog. Ti ljetni dani sa njihovim mirom, sjajem i zelenilom, izgledaju kao neka nagrada onima koji moraju da podnose vlažne jeseni, oštre zime i ćudljiva proljeća sarajevska. Za takvog ljetnjeg jutra varoš izgleda kao savatli bagdadska tepsija sva išarana listićima od kojih je polovina zlatna, a polovima tamna, sve su ulice proširene sjajnim i vrelim prugama, sunčane svjetlosti i zagasitim uvijek prohladnim sjenkama. Ići tim sokacima, prolazeći čas kroz sjenu, čas kroz sjaj, uz šum nevidljive vode, ne izgleda kao dužnost i posao nego kao duga i vesela igra. I ne zna se šta je ljepše i prijatnije, da li vrelina obasjane bijele kaldrme ili svježina tamnozelene hladovine”, napisao je bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić u priči “Poručnik Murat”.

Hoće li Sarajevo zaista biti grad dostojnog čovjeka prvenstveno ovisi o njegovim građanima.