Novi Pazar je kažnjen sa 400.000 dinara zbog toga što je 30 osoba ušlo u prostor gdje nisu smjeli kako bi obavili vjerski obred. Odluka je izazvala dosta reakcija, posebno zbog toga što se sve desilo na stadionu i što je u pitanju vjerski obred.
Sa druge strane, Crvena zvezda je kažnjena sa milion dinara zbog niza propusta tokom utakmice, uključujući pirotehniku, organizaciju i druga dešavanja na stadionu.
Međutim, ono što posebno privlači pažnju jeste činjenica da se u obrazloženju kazne za Crvenu zvezdu ne spominju poruke i skandiranja kojima se veličao Ratko Mladić, kao ni poruke povezane sa Srebrenicom koje su se pojavile na tribinama.
Zbog toga se nameće pitanje da li se prema svim stvarima koje se dešavaju na stadionima primjenjuju isti kriteriji. Ako se vjerski obred smatra razlogom za novčanu kaznu, onda je teško ne zapitati se zbog čega se u isto vrijeme prešućuju poruke koje veličaju osuđenog ratnog zločinca.
Nije problem samo u visini kazne. Problem je i u tome šta se uopšte navodi kao prekršaj, a šta se izostavlja iz obrazloženja. Tu se onda opravdano postavlja pitanje – kako se određuju prioriteti i zbog čega se za jedne stvari reaguje odmah, dok se druge prešute?
