Sam Altman, direktor OpenAI-ja, jedan je od ljudi koji danas imaju ogroman utjecaj na razvoj umjetne inteligencije. ChatGPT i tehnologije koje razvija njegova kompanija već mijenjaju način na koji radimo, učimo i komuniciramo. Ali što je veća moć, to je važnije pitanje koliko možemo vjerovati ljudima koji je imaju.
Upravo tim pitanjem bavi se tekst objavljen u magazinu The New Yorker, koji donosi detaljniji pogled na Altmana, OpenAI i odluke koje su se donosile iza zatvorenih vrata.
Prema istraživanju New Yorkera, razgovarano je s više od stotinu ljudi, a korišteni su i dokumenti koji pokazuju drugačiju sliku o Altmanu od one koju javnost često vidi. Jedan od primjera odnosi se na njegove tvrdnje o razvoju umjetne inteligencije u Kini. Altman je američkim obavještajnim službama govorio o kineskom projektu za koji je tvrdio da predstavlja ozbiljnu prijetnju, ali kasnije nije mogao ponuditi konkretne dokaze koji bi potvrdili njegove navode.
Pitanje povjerenja posebno postaje važno kada je riječ o sigurnosti umjetne inteligencije. OpenAI je ranije mnogo govorio o potrebi da se AI razvija sigurno i odgovorno. Međutim, dio zaposlenih smatrao je da se kompanija s vremenom sve više usmjeravala na razvoj proizvoda i poslovni uspjeh, dok je sigurnost ostajala u drugom planu.
Bilo je i neslaganja unutar same kompanije. Neki zaposlenici koji su upozoravali na moguće rizike umjetne inteligencije napustili su OpenAI, dok su određeni timovi koji su se bavili sigurnošću ugašeni ili reorganizovani. To je dodatno otvorilo pitanje koliko kompanija zaista ozbiljno shvata rizike tehnologije koju razvija.
Altman je, s druge strane, odbacio dio kritika i objasnio da se njegove odluke moraju posmatrati u kontekstu brzih promjena u industriji. Prema njegovom objašnjenju, promjena stavova ne znači nužno neiskrenost, već prilagođavanje novim okolnostima.
Ipak, ostaje činjenica da umjetna inteligencija postaje sve važniji dio našeg života. Ljudi poput Altmana danas imaju mogućnost da utiču na pravac u kojem će se ta tehnologija razvijati. Zato pitanje nije samo koliko je dobar neki AI model, nego i ko donosi odluke o njegovom razvoju i koliko su te odluke transparentne.
Možda je upravo to najvažnija poruka cijele priče. Umjetna inteligencija će vjerovatno nastaviti napredovati bez obzira na pojedince, ali način na koji će utjecati na društvo zavisit će od ljudi koji je stvaraju i kontrolišu. Zato je sasvim opravdano pitati se možemo li im vjerovati — posebno kada je riječ o tehnologiji koja bi mogla oblikovati našu budućnost.
