Vrganj (lat. Boletus edulis) jedna je od najpoznatijih i najcjenjenijih jestivih gljiva. U narodu je poznat i kao kralj gljiva zbog svog izuzetnog okusa, mirisa i hranjive vrijednosti.
Vrganj raste u šumama, najčešće ispod bukve, hrasta, bora i smreke. Može se pronaći od proljeća do kasne jeseni, posebno nakon kišnih razdoblja kada su temperatura i vlažnost zraka pogodni za njegov rast.
Prepoznatljiv je po velikom smeđem klobuku i debeloj, svijetloj dršci. Donja strana klobuka nije građena od listića kao kod mnogih drugih gljiva, već od sitnih cjevčica koje su kod mladih primjeraka bijele, a kasnije postaju žućkaste ili maslinastozelene.
Vrganj je bogat proteinima, vitaminima B skupine, mineralima i vlaknima. Ima malo kalorija, zbog čega je cijenjen u zdravoj prehrani. Koristi se u pripremi raznih jela, poput juha, umaka, rižota i gulaša. Može se jesti svjež, sušen ili zamrznut.
Osim prehrambene vrijednosti, vrganj ima i gospodarski značaj jer se često skuplja za prodaju. Međutim, pri branju gljiva potrebno je biti oprezan i dobro poznavati vrste kako ne bi došlo do zamjene s otrovnim gljivama.
Zbog svoje kvalitete, ugodnog okusa i široke primjene u kuhinji, vrganj je jedna od najomiljenijih gljiva među beračima i ljubiteljima gljiva.
Vrganj voli čiste, stare šume i simbiozu s drvećem, pa ga najčešće nalaziš:
- bukove šume
- hrastove šume
- borove i smrekove šume
- miješane planinske šume
U Bosni i Hercegovini ga često ima u planinskim i brdskim područjima, posebno tamo gdje su guste šume i manje zagađenja — znači više u prirodnim šumama nego blizu naselja ili livada.
